prid. 〈G vȉđena; odr. vȉđenī, G vȉđenōg(a); ž. vȉđena, s. vȉđeno; komp. viđènijī〉 koji uživa ugled i poštovanje [viđeni građanin]

im. s. 〈G vȉđēnja; mn. N vȉđēnja, G vȉđēnjā〉 ideja ili predodžba koju tko ima o čemu [~ uloge škole]

im. m. 〈G vìgvama; mn. N vìgvami, G vȉgvāmā〉 nastamba ili šator sjevernoameričkih Indijanaca

im. m. 〈G vȉhora, I vȉhorom; mn. N vȉhori, G vȉhōrā〉 1. met. vrtložni vjetar 2. pren. a. stanje velike zbrke ili opasnosti [ratni vihor] b. stanje obuzetosti čime snažnim ili proturječnim [vihor strasti]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. vìhorīm, 3. l. mn. vìhorē, imp. vihòri, aor. vihòrih, imperf. vìhorāh, prid. r. vihòrio, prid. t. vìhoren〉 zast. v. vijoriti, vitlati

im. ž. 〈G vìjačē; mn. N vìjače, G vȉjāčā〉 uže za preskakanje

im. m. 〈G vijàdukta; mn. N vijàdukti, G vijàdukātā/vijàdūktā〉 most za cestovni ili željeznički promet koji premošćuje koju dolinu ili prometnicu

im. m. 〈G víjka; mn. N víjci, G vȋjākā〉 tanki kovinski predmet s glavom i spiralnim žljebićima, koji služi za pričvršćivanje ili spajanje dijelova čega [vijci za drvo; spojiti daske vijkom]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 3. l. jd. vȉjē, 3. l. mn. vȉjū, aor. 3. l. jd. vȉja, imperf. 3. l. jd. vȉjāše, prid. r. vȉjao, prid. t. vȉjān〉 1. 〈3. l.〉 jako puhati [Vjetar vije.] 2. 〈3. l.〉 gusto padati [Snijeg vije.] 3. zast. bacanjem u zrak pročišćavati na vjetru (o zrnju) [~ žito] • vȉjati se 〈povr.〉 〈3. l.〉 živahno se i lagano povijati čas na jednu, čas na drugu stranu [Zastava se vije.]; sin. lepršati, vijoriti se v. pod vijoriti, viti se v. pod viti

im. ž. 〈G vȉjavicē; mn. N vȉjavice, G vȉjavīcā〉 met. gust snijeg praćen jakim vjetrom; sin. mećava

prid. 〈G vìjčanōg(a); ž. vìjčanā, s. vìjčanō〉 koji se odnosi na vijak

im. s. 〈G vijéćānja; mn. N vijéćānja, G vijéćānjā〉 držanje sastanka vijeća, razgovor i razmjenjivanje mišljenja u cilju donošenja odluka

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. vijȇćām, 3. l. mn. vijéćajū, imp. vijȇćāj, aor. vijéćah, imperf. vijȇćāh, prid. r. vijéćao〉 držati sastanak vijeća, razgovarati i razmjenjivati mišljenja u cilju donošenja odluka [Profesori vijećaju.]

im. s. 〈G vijéća; mn. N vijéća, G vijéćā〉 skup ljudi koji nakon razgovora donosi mišljenje ili odluku o čemu [gradsko ~; nastavničko ~]

im. ž. 〈G vijéćnicē; mn. N vijéćnice, G vijéćnīcā〉 1. zgrada u kojoj se nalazi sjedište gradske uprave 2. prostorija u kojoj zasjeda vijeće

im. ž. 〈G vijȇćnica; mn. N vijȇćnice, G vijȇćnīcā〉 članica vijeća

prid. 〈G vijȇćničina; ž. vijȇćničina, s. vijȇćničino〉 koji pripada vijećnici

im. m. 〈G vijȇćnīka, V vijȇćnīče; mn. N vijȇćnīci, G vijȇćnīkā〉 član vijeća [gradski vijećnici]

im. m. 〈G vijȇka, L vijéku; mn. N vjȅkovi, G vjȅkōvā〉 1. 〈jd.〉 bivanje ili postojanje u vremenu; sin. trajanje 2. 〈jd.〉 vrijeme provedeno u čemu [radni ~]; sin. staž 3. osnovno povijesno razdoblje ◇ novi ~ razdoblje povijesti od kraja srednjega vijeka do danas, početak je određen prema otkriću Amerike 1492.; srednji ~ razdoblje između završetka antičkoga i početka modernoga doba obilježeno godinama 476. (propast Zapadnoga Rimskog Carstva) i 1492. (Kolumbovo otkriće Amerike); stari ~ razdoblje od početka povijesti (pojave pisma u 4. tisućljeću) do propasti Zapadnoga Rimskog Carstva 476. godine 4. v. stoljeće ♦ biti duga (dugog) vijeka biti dugotrajan; dugo živjeti (trajati); biti kratka (kratkog) vijeka biti kratkotrajan (vremenski ograničen), kratko živjeti (trajati); dok je svijeta i vijeka, usp. svijet; na (za) 〈sve〉 vijeke vjekova zauvijek, za svagda; otkad (otkako) je svijeta i vijeka, usp. svijet

im. m. 〈G vijénca; mn. N vijénci, G vijȇnācā〉 1. okrugli ukras spleten od cvijeća ili lišća koji se nosi na glavi u posebnim, svečanim zgodama [lovorov ~]; sin. kruna 2. ono što oblikom nalikuje na istoimeni okrugli ukras [~ kose] 3. planinski lanac ili grebenasta zaravan [gorski ~]

im. ž. 〈G vijȇsti, L vijésti, I vijȇšću/vijȇsti; mn. N vijȇsti, G vijéstī, DLI vijéstima〉 1. ono što se komu prenosi ili šalje kao obavijest [radosna ~; nema vijesti o poginulima]; sin. poruka 2. kratak izvještaj o kakvu dnevnom događaju [novinska ~] 3. 〈mn.〉 televizijska ili radijska emisija koja sadržava istoimene kratke izvještaje o dnevnim događajima [slušati vijesti na radiju]

prid. 〈G vijètnamskōg(a); ž. vijètnamskā, s. vijètnamskō〉 1. koji se odnosi na Vijetnamce i Vijetnam 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. službeni jezik u Vijetnamu i narodni jezik Vijetnamaca

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. vìjorīm, 3. l. mn. vìjorē, imp. vijòri, aor. vijòrih, imperf. vìjorāh, prid. r. vijòrio, prid. t. vìjoren〉 mahati čime tako da leprša [~ zastavom]; sin. vihoriti zast., vitlati • vijòriti se 〈povr.〉 živahno se i lagano povijati čas na jednu, čas na drugu stranu [Zastava se vijori.]; sin. lepršati, vijati se v. pod vijati, viti se v. pod viti

im. ž. 〈G vìjugē, DL vìjuzi; mn. N vìjuge, G vȉjūgā〉 1. mat. krivulja s mnogo zavoja 2. med. nabor na kori mozga [moždane vijuge]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. vijùgām, 3. l. mn. vijùgajū, imp. vijùgāj, aor. vijùgah, imperf. vijùgāh, prid. r. vijùgao〉 1. 〈3. l.〉 biti u obliku vijuge [Cesta vijuga.] 2. kretati se vijugavo, čas lijevo, čas desno [Automobil vijuga cestom.]

prid. 〈G vijùgava; odr. vijùgavī, G vijùgavōg(a); ž. vijùgava, s. vijùgavo; komp. vijugàvijī〉 koji ima oblik vijuga, koji zavija čas lijevo, čas desno [~ potok; vijugava cesta]

im. ž. 〈G vȉkē, DL vȉci〉 buka koja nastaje kad mnogo ljudi istodobno viče ili glasno govori; sin. dreka, galama, graja, vikanje

im. s. 〈G víkānja〉 usp. vika

im. m. 〈G vikára, V vȉkāru/vȉkāre; mn. N vikári, G vikárā〉 rel. 1. zamjenik crkvenoga poglavara u Katoličkoj crkvi [apostolski ~; generalni ~; samostanski ~; župni ~] 2. niži protestantski svećenik

prid. 〈G vikáreva; ž. vikáreva, s. vikárevo〉 koji pripada vikaru; sin. vikarov

im. ž. 〈G vikàricē; mn. N vikàrice, G vikàrīcā〉 rel. niža protestantska svećenica

prid. 〈G vikàričina; ž. vikàričina, s. vikàričino〉 koji pripada vikarici

prid. 〈G vikárova; ž. vikárova, s. vikárovo〉 usp. vikarev

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. vȋčēm, 3. l. mn. vȋčū, imp. víči, aor. víkah, imperf. vȋkāh, prid. r. víkao, pril. s. víčūći〉 1. glasno i prodorno govoriti [Nemoj ~ na mene!]; sin. derati se razg. v. pod derati, urlati; ant. šaptati, šaputati 2. ukoriti ili osuđivati koga oštrim riječima [~ na dijete]; Vidski parnjak: viknuti

im. m. 〈G vìkenda; mn. N vìkendi, G vȉkēndā〉 posljednja dva dana u tjednu (subota i nedjelja) kad se obično ne radi [čekati ~]

im. ž. 〈G vìkēndicē; mn. N vìkēndice, G vìkēndīcā〉 kućica za odmor

im. m. → uvijač

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. vȋknēm, 3. l. mn. vȋknū, imp. víkni, aor. víknuh, prid. r. víknuo〉 1. glasno i prodorno reći; ant. šapnuti 2. ukoriti ili osuditi koga oštrim riječima [~ na dijete]; Vidski parnjak: vikati

im. ž. 〈G vìkunjē; mn. N vìkunje, G vȉkūnjā〉 zool. smeđožuta deva bez grbe koja živi u Južnoj Americi

im. ž. 〈G vílē, V vȋlo; mn. N víle, G vílā〉 izmišljeno biće, mlada i lijepa žena natprirodnih moći koja živi u šumama, gorama, vodama, moru i sl. [dobra ~; gorska ~; morska ~]

im. pl. t. ž. 〈G vȋlā〉 drveno ili željezno oruđe nalik na veliku vilicu s dugim drškom koje služi za skupljanje i razgrtanje sijena i sl.

prid. 〈G vilènjāčkōg(a); ž. vilènjāčkā, s. vilènjāčkō〉 koji se odnosi na vilenjake

im. m. 〈G vilenjáka, V vȉlenjāče; mn. N vilenjáci, G vilenjákā〉 izmišljeno biće natprirodnih moći koje živi u šumama, gorama, vodama, moru i sl.

im. ž. 〈G vȉlicē; mn. N vȉlice, G vȉlīcā〉 1. uz nož i žlicu dio pribora za jelo kojim se nabada hrana [jesti nožem i vilicom] 2. dio kakve sprave ili stroja koji je nalik istoimenomu dijelu pribora za jelo 3. v. čeljust

im. m. 〈G vȉličāra, I vȉličārom/vȉličārem; mn. N vȉličāri, G vȉličārā〉 tehn. stroj koji služi za podizanje, spuštanje i prijenos tereta

prid. 〈G vìlīnskōg(a); ž. vìlīnskā, s. vìlīnskō〉 koji se odnosi na vile [vilinska kosa]

prid. 〈G vilòvita; odr. vilòvitī, G vilòvitōg(a); ž. vilòvita, s. vilòvito〉 zast. koji je lagan i brz poput vila

im. s. 〈G vȉmena; mn. N vimèna, G viménā〉 zool. mliječna žlijezda nekih sisavaca